Mislila sam da je bolje da zloupotrebim činjenicu da imam “ključeve” od back officea ovde i to iskoristim da dam kratak rezime akcije koju sam koordinarala u ime svih nas: Ponesi knjižičuljak za jedno dete.
Prikupili smo zamašan broj knjiga, čiji broj nisam još utvrdila jer sam sve što sam mogla odmah kada smo stigli, uredno ostavila za posle, a kada je to posle nastupilo (čitaj: preuzeli dete od roditelja, rezimirali dan, pomazili se s klincem, spremili torbu za školu, stavili ga u krevet) sručila se nad Novim Sadom takva kiša da više nije bilo šanse da to uradim.
Tako to biva sa poslovičnom navikom od koje pomalo bolujem i ja: sve što možeš danas, ostavi za sutra.
Ipak, od jutros sam brže-bolje javila Sigurnoj dečijoj kući u Novom Sadu da je biblioteka za miševe od 0-3 spremna i da ćemo je ubrzo doneti. Prenosim vam njihovo iznenađenje i zahvalnost. O tačnom broju knjiga obavestiću vas u kasnijem apdejtu ovog posta, a izveštaj o predaji, ako bude bilo šta da se kaže, napisaću odvojeno.
Posebna vrednost ove akcije nalazi se zapravo u činjenici da knjige nisu uobičajeni dar, i da su najčešće izostavljene kao ideja darodavaca, što i nije neobično kada se pomisli koliko je elementarnih stvari neophodno obezbediti kada je reč o adresama primalaca: popravke grejanja ili prozora, hrana, odeća, obuća, pa i igračke i slatkiši.
Mi smo prikupili knjige. I to ohohoho knjiga. Baš lepo.
S obzirom da sam imala nebjašnjivu tremu kada je došao red da nešto kažem o akciji na kraju zvaničnog dela našeg okupljanja, plašim se da sam propustila da kažem nešto jako jednostavno, ali važno: HVALA.
***********
Update (by Marko):
Pre nego što pređete na brojke, pogledajte sliku :)

***********
Update:
Evo, brojke (i slova):
Na prvom prolećnom BlogOpenu, održanom u Pančevu, 6. maja 2007. prikupljeno je:
62 slikovnice
8 bojanki
4 časopisa za decu
1 kutijica sa bojicama
1 stoni dečijski fudbal :)
blogeri, svaka nam čast!





Treći (i poslednji, ali ne i najmanje važan) predavač na BlogOpenu je Sloba Marković. Čovek čije je ime veoma poznato na domaćoj IT sceni, prepun energije koju godinama ulaže u razvoj domaćeg interneta, telekomunikacionih usluga generalno, edukaciju dovođenjem stručnjaka iz inostranstva… Tako je 1998. godine pokrenu mejling listu
Na drugoj stanici predstavljanja predavača, nalazi se
Redosled predavanja nije precizno utvrđen, ali to nije razlog da odlažemo predstavljanje predavača. Ovaj serijal od četiri teksta svečano otvaram kratkom pričom o Miloju Sekuliću. Ljudima koji prate domaću IT i novinarsku scenu, njegovo ime ne može biti nepoznato. Moj konktakt sa njim počinje u 






























